Ključna razlika između adicijske polimerizacije i kondenzacijske polimerizacije je ta da za adicijsku polimerizaciju monomer treba biti nezasićena molekula, dok su za kondenzacijsku polimerizaciju monomeri zasićene molekule.
Polimeri su velike molekule koje imaju istu strukturnu jedinicu koja se ponavlja iznova i iznova. Ponavljajuće jedinice predstavljaju monomere. Ti monomeri se međusobno vežu kovalentnim vezama da bi stvorili polimer. Imaju veliku molekularnu težinu i sastoje se od preko 10 000 atoma. U procesu sinteze (polimerizacija) stvaraju se duži polimerni lanci. Dvije su glavne vrste polimera, ovisno o njihovim metodama sinteze. Ako monomeri imaju dvostruke veze između ugljika, adicijski polimeri nastaju adicijskom polimerizacijom. U nekim reakcijama polimerizacije, kada se dva monomera spoje, oslobađa se mala molekula, tj. Voda. Takvi polimeri su kondenzacijski polimeri. Polimeri imaju vrlo različita fizikalna i kemijska svojstva od njihovih monomera.
