Aktivni transport vs difuzija
Aktivni transport i difuzija dvije su vrste metoda prijenosa molekule i iona kroz stanične membrane. Transport može biti aktivan ili pasivan, ovisno o obliku energije koji je potreban za transport tvari. Voda, kisik i ugljični dioksidi pasivno se kreću kroz membrane, dok se glukoza i ioni poput Na +, Ca2 + i K + aktivno kreću kroz membrane. Prijenos tvari kroz stanične membrane izuzetno je važan za održavanje staničnog života. Prijenos iona i molekula kroz membranu ovisi o propusnosti membrane, vrsti otopljene tvari i transportnim mehanizmima.
Što je aktivni prijevoz?
Prijenos tvari kroz staničnu membranu prema gradijentu koncentracije; to jest sa strane s nižom koncentracijom na stranu s višom koncentracijom, poznat je kao aktivni transport. Potreba za energijom za aktivnim transportom izravno ili neizravno ispunjava se hidrolizom ATP-a. Dvije su vrste aktivnog prijevoza primarni aktivni prijevoz i sekundarni aktivni prijevoz. Proteini nositelji primarno aktivnog transporta mogu hidrolizirati ATP kako bi izravno napajali transport. Joni poput Na +, Ca2 + i K + prenose se ovim mehanizmom. U sekundarnom aktivnom transportu, gradijenti koncentracije uspostavljeni ionskim pumpama koriste se kao izvor energije za transport tvari poput glukoze, klorida i bikarbonatnih iona kroz membranu.
Što je difuzija?
Difuzija uključuje kretanje tvari kroz membranu uz pomoć gradijenta koncentracije; to je od veće koncentracije do niže koncentracije. Voda i plinovi, uključujući kisik i ugljični dioksidi, glavne su tvari koje se kreću difuzijom. Dvije vrste difuzije su jednostavna difuzija i olakšana difuzija. Glavna razlika između ove dvije vrste je u tome što olakšana difuzija uključuje molekule proteina nosača. Molekule proteina nosača tvore kompleks nosača s transportnom tvari. Zbog veće topljivosti kompleksa nosača u lipidnom dvosloju membrana, brzina olakšane difuzije je mnogo veća od brzine jednostavne difuzije.
Koja je razlika između aktivnog transporta i difuzije?
• U aktivnom transportu, tvari se kreću prema gradijentu koncentracije; dakle, ATP energija potrebna je za aktivni transport, ali u difuziji se tvari pasivno kreću duž gradijenta koncentracije i ne uključuje ATP energiju.
• Dvije vrste difuzije su jednostavna i olakšana difuzija, dok su dvije vrste aktivnog transporta primarni i sekundarni aktivni transport.
• U difuziji su i lipidi i proteini uključeni kao membranske komponente odgovorne za transport, dok su u aktivnom transportu uključeni samo proteini.
• U jednostavnoj difuziji, transportirane se tvari ne vežu za komponente stanične membrane, dok se u aktivnoj difuziji vežu.
• Izvor energije difuzije je gradijent koncentracije, dok je aktivni transport gradijent koncentracije ili ATP hidroliza.
• Aktivni transport je specifičan, dok je difuzija nespecifična.
• U aktivnom transportu dolazi do zasićenja pri visokim koncentracijama transportiranih molekula, dok do jednostavne difuzije ne dolazi do zasićenja.
