Razgraničenja u odnosu na rezerviranja
Pasična razgraničenja i rezerviranja bitni su aspekti financijskih izvještaja tvrtke i služe u svrhu pružanja korisnicima uvida u financijske podatke o trenutnom financijskom stanju tvrtke i promjenama koje se očekuju u budućnosti. Razgraničenja i rezerviranja podjednako su važna, a računovođa mora osigurati da se tačno evidentiraju. Zbog suptilnih razlika između pojmova, oni se lako mogu zbuniti i pogrešno razumjeti. Sljedeći će članak istaknuti razliku između njih i objasniti što zapravo prikazuju u financijskim izvještajima tvrtke.
Što su razgraničenja?
Pasivna vremenska razgraničenja vrše se za troškove ili prihode koji su već poznati u poduzeću i evidentiraju se u financijskim izvještajima kad i kada nastanu prije razmjene gotovine i sredstava. Ovaj oblik računovodstva osigurava da se sve financijske informacije, uključujući prodaju na kredit i kamate na kraju mjeseca koje treba platiti, evidentiraju za to razdoblje. Pasivna vremenska razgraničenja sastoje se od onih koja se trebaju isplatiti, poput plata dospjelih na kraju mjeseca i potraživanja poput sredstava koja će dužnici primiti. Pasivna razgraničenja vitalna su komponenta u računovodstvenim izvještajima jer prikazuju iznose za koje je poznato da ih tvrtka prima i plaća u budućnosti, što mogu pomoći tvrtki da bolje pripremi svoje resurse i planove za budućnost uključivanjem ovih podataka u donošenje odluka.
Što su odredbe?
Kada tvrtka očekuje budući odljev gotovine zbog predviđenog događaja, tvrtka će izdvojiti određenu svotu novca za isplatu tih troškova čim stignu. To je poznato kao odredba u računovodstvenoj terminologiji, a prema standardima financijskog izvještavanja, tvrtka je dužna te podatke bilježiti u svoje računovodstvene knjige. Održavanje rezervi za očekivane buduće troškove pomaže tvrtki da kontrolira svoje financije i osigura da su na raspolaganju dovoljna sredstva za plaćanje potrebnih troškova, ako i kada nastanu. Različite vrste rezerviranja uključuju rezerviranja za amortizaciju imovine i rezerviranja za loše dugove. Odredbe za amortizaciju imovine su one koje se zadržavaju po strani radi zamjene imovine kad sredstvo zastarije ili se istroši. Rezerviranja za loše dugove drže se pod pretpostavkom da se novac neće vratiti, tako da tvrtka ne pravi velike gubitke u slučaju da se dogodi najgore.
Koja je razlika između razgraničenja i rezerviranja?
Podaci zabilježeni u skladu s odredbama i pripisima u financijskim izvještajima olakšavaju donošenje odluka i osiguravaju da se odluke tvrtke temelje na primicima i troškovima koji se očekuju u budućnosti. Pasivna razgraničenja vrše se i za primitke i za isplate, dok se rezerviranja obračunavaju samo za očekivane buduće troškove. Razgraničenja osiguravaju da se računovodstveni podaci evidentiraju kada i kada se doznaju prihodi ili troškovi, umjesto da se čeka da se sredstva stvarno razmijene. S druge strane, rezerviranja se evidentiraju kada poduzeće očekuje troškove ili buduće gubitke kao metodu pripreme za te troškove putem sigurnosnog sloja gotovine koji će se koristiti, ako i kada nastanu gubici.
U suštini, Razgraničenja u odnosu na rezerviranja
• Pasivna razgraničenja i rezervisanja su ključna jer pokazuju dionicima tvrtke vrste prihoda i troškova koje očekuje tvrtka te pomažu menadžerima tvrtke u donošenju odluka i planiranju.
• Razgraničenja se obračunavaju za troškove koji su već poznati i za koje se očekuje da će se realizirati u budućnosti, dok se rezerviraju za očekivane buduće gubitke, tako da se ti gubici mogu nadoknaditi iz rezervi koje se drže po strani.
• Razgraničenja se obračunavaju za očekivane prihode, kao i za troškove, a rezerviranja se izrađuju samo u ime predviđenih troškova.
