NVIDIA Tegra 2 vs Tegra 3 | Nvidia Tegra 3 (četverojezgreni procesor) vs Tegra 2 brzina, performanse
NVIDIA, izvorno proizvodna tvrtka za GPU (jedinica za obradu grafike) [za koju se tvrdi da je izumila GPU-ove krajem devedesetih] nedavno se preselila na tržište mobilnih računara, gdje je NVIDIA-in sustav na čipovima (SoC) raspoređen u telefonima, tabletima i drugim ručnim uređajima. Tegra je SoC serija razvijena od strane NVIDIA-e usmjerena na uvođenje na tržište mobilne telefonije. U Laypersonovom terminu, SoC je računalo na jednom IC-u (integrirani krug, zvan čip). Tehnički gledano, SoC je IC koji integrira tipične komponente na računalu (kao što su mikroprocesor, memorija, ulaz / izlaz) i druge sustave koji opslužuju elektroničke i radio funkcije. Cilj ovog članka je usporediti dva nedavna SoC-a serije Tegra, a to su NVIDIA Tegra 2 i NVIDIA Tegra 3.
Dvije glavne komponente Tegra 2 i Tegra 3 su njihov ARM zasnovan na CPU-u (Central Processing Unit, zvani procesor) i NVIDIA-ini GPU. I Tegra 2 i Tegra 3 temelje se na ARM-ovom v7 ISA (arhitektura skupa uputa, ona koja se koristi kao početno mjesto za dizajniranje procesora), a njihovi GPU-ovi temelje se na NVIDIA-inom GeForceu. CPU i GPU u Tegra 2 i Tegra 3 izgrađeni su u poluvodičkoj tehnologiji poznatoj kao 40nm TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Company).
Tegra 2 (serija)
SoC-ji serije Tegra 2 prvi su se put plasirali početkom 2010. godine, a prvi skup uređaja za njihovo postavljanje su neki ne tako poznati tablet računari. Prvo uvođenje istog u pametni telefon došlo je u veljači 2011. kada je LG objavio svoj Optimus 2X mobitel. Nakon čega je veliki broj drugih mobilnih uređaja koristio SoC-ove serije Tegra 2, od kojih su neki Motorola Atrix 4G, Motorola Photon, LG Optimus Pad, Motorola Xoom, Lenevo ThinkPad Tablet i Samsung Galaxy Tab 10.1.
SoC-ovi serije Tegra 2 (tehnički MPSoC, zbog raspoređenog višeprocesorskog CPU-a) imali su dvojezgrene CPU-ove temeljene na ARM Cotex-A9 (koji koriste ARM v7 ISA), koji su obično radili na 1 GHz. Ciljajući manje područje matrice, NVIDIA nije podržavala NEON upute (ARM-ovo napredno SIMD proširenje) u ovim procesorima. GPU koji je odabrao bila je NVIDIA-ina GeForce Ultra Low Power (ULP) koja je imala 8 jezgri upakiranih (nije iznenađenje za tvrtku poznatu po svojim višedimenzionalnim GPU-ima). GPU-ovi su radili između 300 MHz i 400 MHz u različitim čipovima u seriji. Tegra 2 ima i L1 predmemoriju (upute i podaci - privatni za svaku jezgru procesora) i L2 predmemoriju (dijele se između obje CPU jezgre) hijerarhije, a omogućuju pakiranje do 1 GB DDR2 memorijskih modula.
Tegra 3 (serija)
Prvi SoC (ili bolje rečeno MPSoC) iz serije Tegra 3 objavljen je početkom studenog 2011. godine, a tek treba biti postavljen na komercijalno dostupnim uređajima. NVIDIA tvrdi da je ovo prvi mobilni super procesor za sastavljanje četverojezgrene ARM Cotex-A9 arhitekture. Iako Tegra 3 kao glavni CPU ima četiri (i prema tome četverostruke) ARM Cotex-A9 jezgre, ona ima pomoćnu ARM Cotex-A9 jezgru (nazvanu prateća jezgra) koja je u arhitekturi identična ostalim, ali je urezana na niskom power power i radi na vrlo niskoj frekvenciji. Iako glavne jezgre mogu biti na taktu od 1,3 GHz (kada su aktivne sve četiri jezgre) na 1,4 GHz (kada je aktivna samo jedna od četiri jezgre), pomoćna jezgra radi na taktu od 500 MHz. Cilj pomoćne jezgre je pokretanje pozadinskih procesa kada je uređaj u stanju pripravnosti i na taj način štedi energiju. Za razliku od Tegra 2,Tegra 3 podržava NEON upute. GPU koji se koristi u Tegri 3 je NVIDIA-ina GeForce koja u sebe ima 12 jezgri. Tegra 3 ima i L1 predmemoriju i L2 predmemoriju koja je slična onoj u Tergra 2 i koja omogućuje pakiranje do 2 GB DDR2 RAM-a.
Usporedba između Tegra 2 (serija) i Tegra 3 (serija) MPSoC data je u nastavku:
(prva mobilna implementacija)
Četiri jezgre - do 1,3 GHz
(za svaku jezgru procesora)
(za svaku jezgru procesora)
Sažetak
Ukratko, NVIDIA je u ime serije Tegra 3 izašla s MPSoC-om s velikim potencijalima. Očito nadmašuje njihove MPSoC-ove iz serije Tegra 2 i u računalnim i u grafičkim izvedbama. Ideja popratne jezgre vrlo je uredna, jer može biti vrlo korisna za mobilne uređaje, jer su takvi uređaji češće u stanju pripravnosti i od njih se očekuje da izvode pozadinske zadatke. Tek će se vidjeti kako će industrija mobilnog računala iskoristiti potencijal.
