Zarađeni novac u odnosu na sigurnosni depozit
Novčani zalog i polog osiguranja dva su pojma koja treba razumjeti s razlikom. Novčan novac je nešto što je blizu obećanja, ali se malo razlikuje od njega. Usrdno se novac plaća na vjeri. Stoga nije jak kao zalog. Drugim riječima, može se reći da se ozbiljan novac temelji na osiguranju, dok se zalog temelji na sigurnosti.
Uštedeti novac zahtijeva savršeno razumijevanje između davatelja i zajmoprimca. Sigurnosne depozite uglavnom trebaju iznajmljivači stanova i komercijalnih trgovina. Ovime se nastoji zaštititi njihove stanove ili komercijalna mjesta od mogućih zavaravanja zakupaca. Mnogi se sporovi i slučajevi parnice vide u slučaju sigurnosnih pologa koje traže stanodavci.
Općine su tako priskočile u pomoć stanodavcima dopuštajući im da zadrže sigurnosne pologe koje su stanari izvršili čak i nakon što su napustili prostorije. U slučaju parnice, općine su i stanarima dopustile da uživaju određenu kamatu na jamčevinu od stanodavaca.
Novac se usrdno daje na vjeri i u njemu nema namjere poslovanja, dok se sigurnosni depoziti prikupljaju s poslovnim motivima. To je jedna od glavnih razlika između ozbiljnog novca i sigurnosnog pologa. Postoji osnova oslanjanja u slučaju sigurnosnih depozita, dok osnova ne postoji u slučaju ozbiljnog novca. Zajmodavac će iskazati vjeru primatelju samo u slučaju ozbiljnog novca.
Stranka koja vrši avansno plaćanje u slučaju pologa nema pravo inzistirati na vraćanju novca jer je obvezana ugovorom. Ne postoji takav ugovor između strana u slučaju usredsređenog novca koji se temelji na osiguranju.