FIFO vs LIFO
Za tvrtku je neophodno voditi računa o zalihama koje se kupuju i prodaju kako bi mogle promatrati i utvrđivati troškove zaliha za to razdoblje. Izračun ovog troška zaliha može se izvršiti na više načina; u ovom su članku razmatrane dvije metode. Važno je napomenuti da se metoda izračuna troškova zaliha mora odabrati na temelju toga što pruža najrealističniju sliku financijskog stanja poduzeća, jer će ova izračunata brojka utjecati na vrijednost prodane robe zabilježenu u računu dobiti i gubitka i zalihe vrijednost u bilanci, što zauzvrat može utjecati na donošenje financijskih odluka. Sljedeći će članak dati jasnu sliku dviju metoda izračuna troškova zaliha, ističući razlike između njih.
Što je FIFO?
FIFO se zalaže za prvi ulaz, a prema ovoj metodi vrednovanja zaliha prvo će se koristiti inventar koji je prvi kupljen. Na primjer, ako kupim 100 jedinica zaliha 1. prosinca i kupim 200 jedinica zaliha 15. prosinca, prva će se upotrijebiti 100 jedinica dionica koje sam kupio 1. prosinca, jer sam to prvo kupio. Ova metoda vrednovanja zaliha obično se koristi kada se prodaju pokvarljivi predmeti poput voća, povrća ili mliječnih proizvoda, jer je neophodno prvu kupljenu robu prodati što prije prije nego što propadne.
Što je LIFO?
LIFO je posljednji u prvom izdanju, a prema ovoj metodi procjene zaliha prvo će se koristiti zaliha koja je kupljena posljednja. Na primjer, ako kupim 50 jedinica zaliha 3. siječnja, 60 jedinica zaliha 25. siječnja i dodatnih 100 jedinica dionica 16. veljače, prva dionica koja će se upotrijebiti prema LIFO metodi bila bi 100 jedinica zaliha koje sam kupio 16. veljače, jer je posljednji kupljen. Ova metoda vrednovanja zaliha najprikladnija je za robu koja nema rok trajanja, propast ili zastarjelost u kratkom razdoblju, jer zahtijeva da se kupljena roba duže drži na zalihi. Primjer za takvu robu može biti ugljen, pijesak ili čak cigle, gdje će prodavač uvijek prodati pijesak, ugljen ili ciglu koji su prvo bili zalihe na vrhu.
FIFO vs LIFO
Kada se uspoređuju LIFO i FIFO, nema sličnosti između njih dvoje, osim što su obje metode vrednovanja zaliha validirane računovodstvenim politikama i načelima, te se mogu koristiti za procjenu zaliha, ovisno o tome koliko dobro predstavljaju financijski položaj tvrtke. Glavne razlike između dviju metoda vrednovanja su učinak koji imaju na izvještaje o dobiti i bilancu poduzeća. U vremenima inflacije, ako se koristi LIFO metoda vrednovanja, dionice koje se prodaju koštaju više od preostalih dionica. To će rezultirati većim COGS-om i nižom vrijednošću zaliha u bilanci. Ako se tijekom inflacije koristi FIFO metoda, dionice koje se prodaju koštat će niže od zadržanih zaliha, što će smanjiti COGS i povećati vrijednost zaliha u bilanci poduzeća. Druga razlika između njih dvije je u utjecaju na porez. LIFO metoda rezultirat će višim COGS-om i rezultirat će nižim porezom (budući da je zarada niža kad su troškovi robe visoki), a FIFO metoda rezultirat će višim porezom budući da je COGS niža (zarada će biti veća).
U suštini:
Koja je razlika između LIFO i FIFO?
• Tvrtka će koristiti LIFO ili FIFO metodu kako bi brojila zalihe koje se kupuju i prodaju kako bi promatrala i utvrdila troškove zaliha za to razdoblje.
• FIFO se zalaže za prvo ulaženje, a prema ovoj metodi vrednovanja zaliha prvo će se koristiti zaliha koja je prva kupljena i najprikladnija je metoda za pokvarljive proizvode.
• LIFO znači zadnji u prvom, a prema ovoj metodi vrednovanja zaliha prvo će se koristiti zaliha koja je kupljena posljednja. Roba poput pijeska, ugljena i opeke koristi se ovom metodom.
• Glavne razlike između dviju metoda vrednovanja su učinak koji imaju na izvještaje o dobiti i bilancu poduzeća.
