Psihoanaliza vs biheviorizam
Razlika između psihoanalize i biheviorizma tema je koju vrijedi proučiti svakom studentu psihologije. Psihologija kao disciplina koja proučava ponašanje i mentalne procese ljudskih bića koristi brojne pristupe za razumijevanje različitih obrazaca ponašanja i razmišljanja pojedinaca. U tu svrhu različite škole mišljenja pomažu psiholozima da pristupe ovoj disciplini iz različitih perspektiva. Biheviorizam i psihoanaliza dvije su takve škole mišljenja. Bihevioristi ističu vanjsko ponašanje pojedinaca i vjeruju da je ponašanje odgovor na vanjske podražaje. S druge strane, psihoanaliza naglašava središnju ulogu ljudskog uma. Vjeruju da nesvjesno može motivirati ponašanje. To je glavna razlika između dva pristupa. Ovaj članak pokušava pružiti šire razumijevanje ove dvije škole, ističući pritom razlike.
Što je biheviorizam?
Biheviorizam je nastao s namjerom da naglasi važnost proučavanja vanjskog ponašanja pojedinaca, umjesto da se koncentrira na neprimjetni ljudski um. Odbacili su mentalističke koncepte psihoanalize kao što je nesvjestica. Nastajući kao škola mišljenja 1920-ih, pioniri su to John B. Watson, Ivan Pavolv i BF Skinner. Bihevioristi naglašavaju da je ponašanje odgovor na vanjske podražaje. Biheviorizam se temelji na glavnim pretpostavkama determinizma, eksperimentalizma, optimizma, antimentalizma i ideje njegovanja prema prirodi.
Kako je za ovu školu mišljenja potreban viši stupanj empirizma, bila je vidljiva uporaba eksperimenata u laboratorijskim uvjetima sa životinjama poput pasa, štakora i golubova. Biheviorizam obuhvaća niz teorija od kojih su značajne teorija klasičnog uvjetovanja Pavlova i Operant uvjetovanja Skinnera. Obje teorije ističu različite oblike asocijativnog učenja. Teorija klasične uvjetovanosti Ivana Pavlova stvara asocijacije između podražaja. Uključuje ponašanje koje se javlja kao automatski odgovor na podražaje. Kondicioniranje operanta, s druge strane, uključuje udruživanje organizama s vlastitim postupcima s posljedicama. Akcije praćene pojačanjem povećavaju se, dok se akcije koje slijede kazne smanjuju. To daje cjelovitu sliku biheviorizma gdje vjeruju da je ponašanje naučeno i da je reakcija na vanjske čimbenike.
Što je psihoanaliza?
Psihoanaliza je pristup koji je pokrenuo Sigmund Freud, koji se također smatra ocem moderne psihologije. Za razliku od biheviorizma, ova škola mišljenja naglašava značaj nesvjesnog. Freud je vjerovao da nesvjesno motivira ponašanje. Prema teoriji ledenog brijega, ljudski se um sastoji od svjesnog, predsvjesnog i nesvjesnog. Dok su svjesne i predsvjesne dostupne, nesvjesno nije. Ovdje se kriju strahovi, sebične potrebe, nasilni motivi, nemoralni porivi i tako dalje. Ovo je tamnija strana ljudskog uma. Freud je vjerovao da nesvjesni izrazi izlaze kao snovi, govornice i maniri.
Kada se govori o osobnosti, Freudova koncepcija sastojala se od tri komponente, a to su id, ego i superego. Vjerovao je da se ponašanjem upravlja uzajamnom djelovanju ove trojice. Id je najprimitivniji i najmanje pristupačan dio osobnosti. Id traži trenutno zadovoljstvo i djeluje na principu užitka. Ego služi kao posrednik između identiteta i okolnosti vanjskog svijeta kako bi olakšao njihovu interakciju. Zadržava zahtjeve identiteta za traženjem užitka sve dok se ne pronađe odgovarajući objekt koji udovoljava potrebama i smanjuje napetost. Ego djeluje na principu stvarnosti. Super-ego pokušava u potpunosti inhibirati zadovoljstvo identitetom, dok ego samo odgađa. Super-ego djeluje na principu morala.
Psihoanaliza je također govorila o razvoju ljudskog razvoja. To se prikazuje kroz psiho-seksualne faze. Oni su sljedeći.
1. Usmena pozornica
2. Analni stadij
3. Falička pozornica
4. Faza kašnjenja
5. Genitalni stadij
Psihoanaliza je također obraćala pažnju na obrambene mehanizme, koji su iskrivljenja koja stvara ego da bi zaštitio pojedinca na zdrav način. Neki obrambeni mehanizmi su poricanje, identifikacija, projekcija, sublimacija, represija itd. Oni oslobađaju višak energije. To naglašava da je psihoanaliza potpuno drugačiji pristup biheviorizmu.
Koja je razlika između psihoanalize i biheviorizma?
• Biheviorizam je škola mišljenja koja naglašava značaj ponašanja nad umom.
• Bihevioristi vjeruju da je ponašanje naučeno i da je odgovor na vanjske podražaje.
• Bihevioristi su se intenzivno bavili laboratorijskim eksperimentima kako bi stvorili teorije poput klasične i operantske kondicije.
• Psihoanaliza, s druge strane, naglašava važnost ljudskog uma, posebno ulogu nesvjesnog.
• Psihoanalitičari vjeruju da nesvjesno motivira ponašanje.
• Značaj koji se daje eksperimentima u laboratorijskim uvjetima je minimalan.
• U tom su smislu ove dvije škole mišljenja međusobno široko razdvojene jer bihevioristi odbacuju mentalističku sliku psihoanalize, a psihoanaliza favorizira proučavanje ljudskog uma kao načina razumijevanja pojedinca.
Ljubaznost slika:
