Ljubaznost protiv suosjećanja
Ljubaznost i suosjećanje dvije su riječi koje se često zbunjuju zbog pretpostavljene sličnosti u njihovim značenjima. Zapravo postoji neka razlika između dviju riječi u smislu njihovog značenja.
Ljubaznost
Ljubaznost je osobina ljubaznosti i velikodušnosti prema ljudima koji su obično u nevolji. Ljubaznost se sastoji u tome da budete dobronamjerni, a sve se vrti oko nježne naravi. Osoba koja se odlikuje dobrotom pokazuje puno brige, naklonosti i pažnje prema drugoj osobi koja je pogođena.
Važno je znati da ljudska bića pokazuju dobrotu prema živim bićima koja nisu ljudska bića, poput životinja i ptica. Kvalitetu ljubaznosti uvijek prati i kvaliteta nježnosti. Osoba dobrog srca je osoba koja je naravi ljubazne naravi.
Suosjećanje
Suosjećanje je s druge strane svojstvo koje nagoni ljude da pomognu potrebitima. Kvaliteta milosrđa prati kvalitetu suosjećanja. Osoba koja je suosjećajna prema slabima također pokazuje milosrdan stav prema njima. Važno je napomenuti da je kvaliteta milosrđa posljedica prirodne sažaljenja koje se javlja u njemu da pomogne potrebitima.
Razlika između ljubaznosti i suosjećanja
Jedna od glavnih razlika između ljubaznosti i suosjećanja je u tome što dobrotu često ne prati kvaliteta milosrđa, dok suosjećanje uvijek prati atribut 'milosrđa'. To je razlog zašto sudac na suosjećajnoj osnovi smanjuje kaznu na optuženog.
Riječ "suosjećanje" ima svoj pridjev u obliku riječi "suosjećajan". "Suosjećajan" znači "suosjećajan" i "sažaljevajući". Druga važna razlika između ljubaznosti i suosjećanja je ta što ljubaznost uvijek prati atribut 'naklonost', dok suosjećanje nije često popraćeno atributom 'naklonost'. Sudac kaznu koja se odmjerava na optuženika smanjuje ne na osnovu nježnosti, već na milosrdnoj osnovi.
