Klasična ekonomija vs neoklasična ekonomija
Klasična ekonomija i neoklasična ekonomija obje su škole mišljenja koje imaju različite pristupe definiranju ekonomije. Klasičnu ekonomiju osnovali su poznati ekonomisti, uključujući Adam Smith, David Ricardo i John Stuart Mill. Rečeno je da su neoklasičnu ekonomiju razvijali autori i znanstvenici poput Williama Stanleyja Jevonsa, Carla Mengera i Leona Walrasa. Dvije se škole mišljenja međusobno prilično razlikuju po tome što je klasična ekonomija bila povijesno razvijena, a neoklasična ekonomija obuhvaća vrste ekonomskih principa i koncepata koji se danas slijede i prihvaćaju. Sljedeći članak daje jasan pregled onoga što je svaka škola mišljenja i kako se međusobno razlikuju.
Klasična ekonomija
Klasična ekonomska teorija vjeruje da je samoregulirajuća ekonomija najučinkovitija i najučinkovitija jer će se, kako se pojave potrebe, ljudi prilagođavati udovoljavanju međusobnim zahtjevima. Prema klasičnoj ekonomskoj teoriji nema vladine intervencije i ljudi iz gospodarstva će na najučinkovitiji način raspodijeliti sredstva za plašenje kako bi se zadovoljile potrebe pojedinaca i poduzeća. Cijene se u klasičnom gospodarstvu određuju na temelju sirovina koje se koriste za proizvodnju, plaća, električne energije i ostalih troškova koji su uloženi u dobivanje gotovog proizvoda. U klasičnoj ekonomiji državna potrošnja je minimalna, dok se potrošnja opće javnosti i poslovnih ulaganja na robu i usluge smatra najvažnijima za poticanje ekonomske aktivnosti.
Neoklasična ekonomija
Neoklasična ekonomija su ekonomske teorije i koncepti koji se primjenjuju u modernom svijetu. Jedno od glavnih temeljnih načela neoklasične ekonomije je da cijene određuju sile potražnje i ponude. Tri su temeljne pretpostavke koje upravljaju neoklasičnom ekonomijom. Neoklasična ekonomija pretpostavlja da su pojedinci racionalni u tome što djeluju na način koji donosi najbolju osobnu prednost; pojedinci imaju ograničeni dohodak i stoga nastoje maksimizirati korisnost, a organizacije imaju ograničenja s obzirom na troškove i, prema tome, koriste raspoložive resurse kako bi maksimalizirale dobit. Konačno, neoklasična ekonomija pretpostavlja da pojedinci djeluju neovisno jedni od drugih i imaju puni pristup informacijama potrebnim za donošenje odluka. Unatoč svojoj prihvatljivosti u modernom svijetu,neoklasična ekonomija pozvala je na neke kritike. Neke kritike propituju je li neoklasična ekonomija istinski prikaz stvarnosti.
Klasična vs neoklasična ekonomija
Neoklasična ekonomija i klasična ekonomija dvije su vrlo različite škole mišljenja koje sasvim drugačije definiraju ekonomske koncepte. Klasična ekonomija koristila se u 18. i 19. stoljeću, a neoklasična ekonomija, koja je razvijena početkom 20. stoljeća, slijedi se do danas.
Klasična ekonomija vjeruje u samoregulirajuću ekonomiju bez vladine intervencije, s očekivanjem da će se resursi koristiti na najučinkovitiji način kako bi se zadovoljile potrebe pojedinaca. Neoklasična ekonomija djeluje s osnovnom teorijom da će pojedinci nastojati maksimizirati korisnost, a posao maksimizirati dobit na tržištu gdje su pojedinci racionalna bića koja imaju puni pristup svim informacijama.
Sažetak:
• Neoklasična ekonomija i klasična ekonomija dvije su vrlo različite škole mišljenja koje sasvim drugačije definiraju ekonomske koncepte.
• Klasična ekonomska teorija vjeruje da je samoregulirajuća ekonomija najučinkovitija i najučinkovitija jer će se, kako se pojave potrebe, ljudi prilagođavati međusobnom zadovoljavanju zahtjeva.
• Neoklasična ekonomija djeluje s osnovnom teorijom da će pojedinci nastojati maksimizirati korisnost, a posao maksimizirati dobit na tržištu gdje su pojedinci racionalna bića koja imaju puni pristup svim informacijama.
