Ključna razlika između klasične i neoklasične teorije je u tome što klasična teorija pretpostavlja da se zadovoljstvo radnika temelji samo na fizičkim i ekonomskim potrebama, dok neoklasična teorija ne uzima u obzir samo fizičke i ekonomske potrebe, već i zadovoljstvo poslom i druge socijalne potrebe.
Klasična teorija je došao u javnost u 19 -og stoljeća i početkom 20 -og kada tvrtke su više usredotočeni na velikoj proizvodnji razmjera i htio bi se poboljšala produktivnost i učinkovitost poslovanja. Međutim, ova teorija više nije u praksi. Nadalje, neoklasična teorija je promjena klasične teorije.
