WCDMA vs LTE
WCDMA (Wideband Code Division Multiple Access) i LTE (Long Term Evolution) tehnologije su mobilne komunikacije koje spadaju u izdanja 3. generacije Partnerskog projekta (3GPP). LTE standardi dio su najnovijih 3GPP izdanja koja se smatraju četvrtom generacijom (4G), a WCDMA je starija tehnologija koja je navedena kao tehnologija treće generacije (3G). LTE izdanje omogućilo je niz arhitektonskih promjena u usporedbi s WCDMA mrežom.
WCDMA
WCDMA je europska norma koja ispunjava 3G specifikacije objavljene u IMT-2000 (International Mobile Telecommunication). WCDMA je razvijen za postizanje brzine prijenosa podataka do 2Mbps u stacionarnom okruženju, dok je 384kbps u mobilnom okruženju. WCDMA koristi pseudo slučajni signal za modulaciju izvornog signala u veću širinu pojasa, gdje izvorni signal tone u šumu. Svaki će korisnik dobiti jedinstveni pseudo slučajni kod za odvajanje izvornog signala od zračnog sučelja. WCDMA koristi kvadraturno fazno pomicanje faze (QPSK) kao modulacijsku shemu, dok kao obostrano korištenje koristi dupleksiranje s frekvencijskim odjeljenjem (FDD). WCDMA arhitektura sastoji se od odvojene jezgrene mreže s komutiranim krugom (CS) i jezgrene mreže s komutiranim paketima (PS). CS jezgru čine Media Gateway (MGw) i MSC-S (Mobile Switching Center-Server),dok se PS jezgra sastoji od Serving GPRS Support Node (SGSN) i Gateway GPRS Support Node (GGSN). Mreža za pristup radiju WCDMA sastoji se od upravljača radio mreže (RNC) i Node-B. Ovdje se RNC integrira s MGw i SGSN za CS podatke, odnosno za PS podatke.
LTE
LTE je predstavljen u izdanju 3GPP 8. u prosincu 2008. LTE koristi multipleksiranje s ortogonalnom frekvencijskom podjelom (OFDM) za silaznu vezu, a višestruki pristup s višestrukim pristupom s jednim prijenosnim frekvencijama (SC-FDMA) za pristup uzlazne veze. Korisnička oprema LTE kategorije 3 trebala bi podržavati do 100 Mbps u silaznoj mreži i 50 Mbps u silaznoj mreži. LTE ima ravniju arhitekturu s eNode-B, System Architecture Evolution Gateway (SAE-GW) i Mobile Management Entity (MME). eNode-B povezuje se s MME i sa SAE-GW za prijenos podataka upravljačke ravnine (Signalizacija), odnosno za prijenos podataka korisničke ravnine (korisnički podaci). LTE je uspio postići visoku spektralnu učinkovitost s OFDM-om, istovremeno pružajući robusnost za višestruko blijeđenje. LTE podržava usluge poput VoIP, Multicasting i Broadcasting učinkovitije od prethodnih 3GPP specifikacija.
Koja je razlika između WCDMA i LTE?
WCDMA je naveden u 3GPP izdanju 99 i 4 specifikacije, dok je LTE naveden u 3GPP izdanju 8 i 9. Za razliku od WCDMA, LTE podržava promjenjivu širinu pojasa od 1,25 MHz do 20 MHz. Kada se uspoređuju brzine prijenosa podataka, LTE pruža velike brzine odlazne i odlazne veze od WCDMA. Također, spektralna učinkovitost je mnogo veća u LTE-u nego kod WCDMA. LTE pruža mnogo jednostavniju i ravnu mrežnu arhitekturu od one WCDMA. Dio jezgre CS jezgre WCDMA, koji uključuje MGW i MSC Server, u potpunosti je zamijenjen PS jezgrom u LTE-u pomoću SAE-GW i MME. Također, PS jezgre WCDMA koje se sastoje od GGSN i SGSN zamijenjene su istim SAE-GW odnosno MME. RNC i Node-B čvorovi u arhitekturi WCDMA u potpunosti su zamijenjeni ravnijom arhitekturom sa samo eNode-B u LTE. Novo sučelje između eNode-B uvedeno je u LTE, koji nije dostupan pod WCDMA. LTE je optimiziran za usluge temeljene na IP paketima; nema jezgre prekidača sklopa s WCDMA. LTE pruža veću fleksibilnost od WCDMA kada je riječ o mrežnoj topologiji i skalabilnosti. Općenito, WCDMA se smatra 3G tehnologijom, dok se LTE smatra 4G tehnologijom.
LTE omogućuje veće brzine prijenosa podataka od WCDMA postizanjem veće spektralne učinkovitosti. Također, LTE tehnologija pruža ravnomjerniju arhitekturu koja je uglavnom usredotočena na usluge temeljene na IP paketima od one na WCDMA. LTE topologija je puno fleksibilnija i skalabilnija od WCDMA zbog ravne prirode arhitekture.
