Izvorna nadležnost protiv apelacijske nadležnosti
Nadležnost je riječ koja se uglavnom čuje u svijetu jurisprudencije ili pravnog sustava i odnosi se na ovlasti suda da razmatra slučajeve o određenoj temi i donosi presude. U osnovi je nadležnost sudova u zemlji podijeljena u dvije kategorije, i to izvornu i apelacionu. Oni koji nisu navikli na pravne fraze teško mogu uvidjeti razlike između izvorne i apelacijske nadležnosti.
Izvorna nadležnost
Vrhovni sud u zemlji ima moć raspravljati o slučajevima koji mu dođu svježi, a presuda suda u ovim stvarima je konačna i izvan nje je žalba, što znači da su stranke, bez obzira jesu li zadovoljne ili ne presudom vrhovnog suda sudu, nemaju daljnje mogućnosti žalbe. Veoma mali broj slučajeva dolazi na Vrhovni sud pod izvornom jurisdikcijom, ali ta nadležnost čini važan dio ovlasti Vrhovnog suda da odlučuje o raspravi i donosi presude u slučajevima kada je uglavnom riječ o tumačenju ustava.
Predmeti između država i slučajevi između savezne vlade i država često se raspravljaju pod izvornom nadležnošću Vrhovnog suda. Svi sudovi koji imaju izvornu nadležnost u SAD-u nazivaju se prvostupanjskim sudovima.
Nadležnost u žalbenom postupku
Vrhovni sud također ima ovlast revidirati odluke nižih sudova kao što su niži savezni sudovi i državni sudovi, pa čak i poništiti odluku. Ova ovlast Vrhovnog suda označena je kao žalbena nadležnost. Predmeti iz žalbene nadležnosti čine većinu slučajeva koje je sud uzeo na raspravu i donošenje presude. Gotovo sa svakom odlukom visokih sudova u državama koje osporavaju oštećene stranke na Vrhovnom sudu, postoji pitanje gubljenja neprocjenjivog vremena Vrhovnog suda. Zbog toga je Vrhovni sud ovlašten odlučiti da li predmet zaslužuje saslušanje.
Koja je razlika između izvorne i apelacijske nadležnosti?
