HSDPA vs HSUPA
HSDPA (High Speed Downlink Packet Access) i HSUPA (High Speed Uplink Packet Access) su 3GPP specifikacije objavljene kako bi pružile preporuke za downlink i uplink mobilne širokopojasne usluge. Mreže koje podržavaju i HSDPA i HSUPA nazivaju se HSPA ili HSPA + mreže. Obje su specifikacije uvele poboljšanja u UTRAN (UMTS zemaljska radio pristupna mreža) uvođenjem novih kanala i metoda modulacije, tako da se u zračnom sučelju može postići učinkovitija i brza podatkovna komunikacija.
HSDPA
HSDPA je uveden 2002. godine u izdanju 5 3GPP. Ključna značajka HSDPA-a je koncept AM (amplitudna modulacija), gdje mreža mijenja format modulacije (QPSK ili 16-QAM) i efektivnu brzinu koda u skladu s opterećenjem sustava i uvjeti kanala. HSDPA je razvijen za podršku do 14,4 Mbps u jednoj ćeliji po korisniku. Uvođenje novog transportnog kanala poznatog kao HS-DSCH (High Speed-Downlink Shared Channel), upravljačkog kanala za uzlaznu vezu i upravljačkog kanala za donju vezu glavna su poboljšanja UTRAN-a prema HSDPA standardu. HSDPA odabire brzinu kodiranja i metodu modulacije na temelju stanja kanala koje izvještava korisnička oprema i Node-B, koji je poznat i kao AMC (Adaptive Modulation and Coding) shema. Osim QPSK (Quadrature Phase Shift Keying) koji koriste WCDMA mreže,HSDPA podržava 16QAM (Quadrature Amplitude Modulation) za prijenos podataka pod dobrim uvjetima kanala.
HSUPA
HSUPA je predstavljen s 3GPP izdanjem 6 2004. godine, gdje se poboljšani namjenski kanal (E-DCH) koristi za poboljšanje uzlazne veze radio sučelja. Maksimalna teoretska brzina prijenosa podataka koju može podržati jedna ćelija prema HSUPA specifikaciji je 5,76 Mbps. HSUPA se oslanja na QPSK modulacijsku shemu, koja je već navedena za WCDMA. Također koristi HARQ s inkrementalnom redundancijom kako bi ponovni prijenos bio učinkovitiji. HSUPA koristi planer uplink-a za kontrolu snage odašiljanja pojedinačnim E-DCH korisnicima kako bi ublažio preopterećenje snage na Node-B. HSUPA također omogućuje način samoiniciranog prijenosa koji se naziva neplanirani prijenos s UE-a za podršku uslugama poput VoIP-a kojima je potreban smanjeni interval prijenosa (TTI) i konstantna propusnost. E-DCH podržava TTI od 2 ms i 10 ms. Uvođenje E-DCH u HSUPA standard uvelo je novih pet kanala fizičkog sloja.
Koja je razlika između HSDPA i HSUPA?
I HSDPA i HSUPA uveli su nove funkcije u 3G radio pristupnu mrežu, koja je bila poznata i kao UTRAN. Neki su dobavljači podržali nadogradnju WCDMA mreže na HSDPA ili HSUPA mrežu nadogradnjom softvera na Node-B i RNC, dok su neke implementacije dobavljača zahtijevale i promjene hardvera. I HSDPA i HSUPA koriste protokol hibridnog automatskog ponavljanja zahtjeva (HARQ) s postupnom redundancijom za ponovni prijenos i za prijenos podataka bez grešaka putem zračnog sučelja.
HSDPA poboljšava silaznu vezu radijskog kanala, dok HSUPA poboljšava uzlaznu vezu radijskog kanala. HSUPA ne koristi modulaciju 16QAM i ARQ protokol za uplink koji HSDPA koristi za downlink. TTI za HSDPA iznosi 2 ms, drugim riječima, ponovni prijenos, kao i promjene u modulacijskoj metodi i brzini kodiranja odvijat će se svaka 2 ms za HSDPA, dok je kod HSUPA TTI 10 ms, također uz mogućnost postavljanja na 2 ms. Za razliku od HSDPA, HSUPA ne implementira AMC. Cilj zakazivanja paketa potpuno se razlikuje između HSDPA i HSUPA. U HSDPA-i je cilj planera rasporediti HS-DSCH resurse kao što su vremenski slotovi i kodovi između više korisnika, dok je kod HSUPA-a cilj planera kontrola preopterećenja prijenosne snage na Čvoru-B.
I HSDPA i HSUPA su 3GPP izdanja kojima je cilj poboljšati silaznu i odlaznu vezu radijskog sučelja u mobilnim mrežama. Iako HSDPA i HSUPA imaju za cilj poboljšati suprotne strane radio veze, korisničko iskustvo brzine međusobno ovisi o obje veze zbog ponašanja podataka u zahtjevima i odgovorima.
