Ključna razlika između vlakana s sporim i brzim trzajima je ta što su vlakna sa sporim trzajem mišićna vlakna koja se uglavnom koriste za dugotrajnu izdržljivost, poput trčanja na daljinu, i ne umaraju se lako, dok su brza vlakna mišićna vlakna koja se koriste za snažan nalet pokreta poput sprinta i brzo se umore.
Postoji mnogo različitih vrsta tjelesnih mišića. Među tim različitim tjelesnim mišićima neki od njih rade i nehotice. Od ovih mišića, koštani mišići su mišići koji pokreću kosti, udove i tijelo općenito. Ovi skeletni mišići imaju dvije opće vrste vlakana. Naime, to su vlakna sa sporim trzajem (tip I) i vlakna s brzim trzajem (tip II). Općenito, ljudsko tijelo sadrži relativno jednaku količinu ta dva vlakna. Međutim, nije iznenađujuće primijetiti da sprinterski trkači na Olimpijskim igrama imaju gotovo 80% vlakana s brzim trzajima, a maratonci gotovo 80% vlakana s sporim trzajima koja im pomažu u njihovim priredbama. To je zato što u tijelima imamo različit postotak sastav polakih i brzih trzajućih vlakana zbog naše genetike. Stoga, čak i ako želite biti trkač,hoće li vam to odgovarati, ovisi o sastavu vlakana na osnovu vaše genetike.
